Gea. Prelijepa. Bujna, puna života. Život daje, život uzima - reciklira. Rađa i odgaja, hrani i uči. Dom i utočište svima. Gea. Ne postoji kao zasebno biće. Ona je zbir životnih energija ovoga planeta. Svako se biće osjećalo jednim sa svime uokolo. Svako je biće uzimalo tuđi život i davalo svoj, u prekrasnom složenom, a opet tako jednostavnom ciklusu života. Onda je bljesnula prva misao, desio se čovjek. Isprva je živio u strahopoštovanju od prirodnih elemenata, ali je i dalje osjećao nju. Bio je sretan i skroman. Nije bio gladan, niti žedan, imao je onoliko koliko mu je trebalo. Toliko je i uzimao, ni manje ni više. Gledajući u noćno nebo, osjećao je univerzum i u isto vrijeme je bio velik i beznačajan. Bio je jedno, sve i ništa.
Vrijeme je prolazilo...
Čovjek je počeo stavljati sebe iznad prirode. Koristio ju je kad je trebao. Nije pazio . Postao je odvojen od prirode, usamljen i sâm, gonjen vječnom znatiželjom. Kada bi shvatio jedan princip, zelio bi shvatiti još dva. Kada je dobio odgovor na jedno pitanje, još su se tri stvorila. Tražio je društvo među zvijezdama i nije našao. Tada se potpuno okrenuo sam sebi i svom egu. Riknuo je poput ranjene zvijeri : "JA sam vladar ove planete i biti će kako JA hoću." - uvjeravajući se u svoju veličinu. I dalje usamljen i sâm, nije znao, kome je to viknuo.
Ostao je samo osjećaj da je nekad bio mnogo veći....
Bilo je predvečer...negdje oko 8 sati ... Spremala se za izlazak vani... Nije ni pomišljala da će i ove večeri nešto kreniti po zlu. Ali ... Prije nego što je izašla iz svoje sobe,čula je kako su se ulazna vrata otvorila i lupila... Znala je tko je... Bojala se ... NJen otac se opet napio... opet će ... opet će... doć u njenu sobu ... Zaključala je vrata... Čula je korake kako se približavaju vratima njene sobe. Srce joj je jače i brže kucalo... a koraci su se sve više i više približavli. Sad su se nalazili ispred vrata njene sobe... On je kucao na vrata ... Nije ništa odgovorila... Otvorila je prozor i htjela pobjeći ... Ali taman kad je krenila kroz prozor, on je razvalio vrata njene sobe i zaderao se: MISLIŠ DA MENI MOŽEŠ POBJEĆ??? DOLAZI OVAMO!!! Uhvatio ju je i bacio na njen krevet, na kojem je upravo promjenila posteljinu. Bijeli lancun je zamirisao cijelu sobu po omekšivaču. Zatim je legao na krevet pokraj nje i počeo joj gladiti lice. Gadilo joj se to, mrzila je to ... sve bi dala da mu može odrezati obje ruke samo da to ne radi. No, on je i dalje to radio. Polako mu je ruka prelazila s njenog lica na vrat, s vrata na grudi... A ona se sve više bojala... Zar će opet? u sebi je vikala: MAMA MOLIM TE DODI, VRATI SE KUĆI!!!! Kad je imala 5 godina, majka je nju i oca ostavila. Otac joj je i tada bio pijanac, i tukao ju je. Nije htjela voditi kćer sa sobom, hjtla je započeti potpuno novi život daleko od svega toga... Nije htjal da ju išta podsjeća na ono što je doživljavala tu... Tako da je Damiana ostala tu... tu sa tako zvanim ocem... Ali to nije bio otac, to je bio mučitelj, silovatelj koji joj nikada nije dao mira... Zatim joj je otac rastrgao svu odjeću sa nje. A to joj je bila najdraža haljina koju je imala ... a sada ... sada je ona obična krpa... No njen otac ni tu nije stao niti je njena majka došla... Njene patnje su se nastavljale... i nastavljale... Nikada nije bilo kraja... Otac je zatim sebi otkopčao hlaće ... legao je na nju... Htjela je vrištati ali nije mogla... ni sama nije znala zašto ali osjećala se kao da joj je stavio ruku na usta. zatim je počeo jako ulaziti u njoj ... Svakim pokretom ju je sve više bolilo ... i sve više... i više nije mogla izdržati te je počela plakati ... Otac je udre i kaže : ZAR SE PLAČE KAD JE OTAC NA TEBI? NEEEEE!!! htjela je i dalje plakati ali se bojala da će je opet udriti ... Suzdržavala se... Nakon pola sata otac se napokon maknio s nje i otišao u svoju sobu ... bez riječi ... Ona je ostala u sobi i počela plakati... onako na krevetu... ronila je gorke suze bez prestanka sve 11 sati navečer... Zatim se obukla i izašla iz kuće... Šetala je ulicama i razmišljala ... Zašto ja? Zašto je moj otac takav? Što da napravim? Ova noćna mora nikada neće prestati! Tko će umrijeti on ili ja?
Ne nitko neće umrijeti, cijeli je život bježala, skrivala se, plakala. Nikad nije ništa učinila, samo bi se prepustila, tuzi i melankoliji. Ne! Danas ću donijeti odluku, danas ću biti drugačija. Danas ću se ponovo roditi. Obrisala je suze i hitro se vratila kući. Otac je već spavao u svojoj sobi i glasno hrkao. Ušla je tiho kroz prozor. Dohvatila je dvije torbe sa ormara i počela nasumce bacati robu unutra. Kad je bila gotova, osvrnula se oko sebe. Oprostila se sa svojom sobom, sa stanom, sa ocem, više je ništa nije vezalo ovdje. Pomalo u strahu od neizvjesnosti, izašla je kroz prozor. Nazvala je najbolju prijateljicu, studenticu i zamolila je da prenoći kod nje. Sada ne može, dalje razmišljati. Novi će dan, donijeti novu mudrost.
Kasnije je upisala faks, upoznala dobrog čovjeka, završila faks, udala se, više nikada nije bila nemoćna. Oči su joj sjajile novi sjajem. Oprostila je ocu i otpustila to sjećanje i taj osjećaj. Kao i svi bauci i njen otac se promijenio pod novim svijetlom iz njenih očiju. Sada je bio jadni starac, koji joj nikad nije rekao oprosti, ali su joj to rekle njegove suzne oči, te nesposobnost da je gleda duže u oči. Pred kraj njegovog života, pomagala mu je. A kad ga je upoznala s unucima, primila je pogled pun zahvalnosti. On je umro, ona je nastavila živjeti. Djeca su se poženila i ona sama je dobila unuke.
Ljuljajući se lagano u stolici za ljuljanje, razmišljala je o onoj paklenoj noći kad je otišla od kuće i od oca. Bila je sretna, što je tako odlučila, jer inače ne bi iskusila sve ovo što jest.
Jučer sam otpremio ženu i djecu u vikendicu na dva tjedna, i sada sam car doma. Izgleda, da mi se želja o malo samoće ostvarila. Zadnje vrijeme hvatao me neki nemir .... nezadovoljstvo, možda? Bilo kako bilo, javila se želja za promijenom. Tako sam nakon skoro 9 godina, odlučio napraviti "comeback", makrobiotičkoj kuhinji. Iskoristiti ću ovaj period za opremanje namirnicama, i kuhanje. Uz malo truda možda takva prehrana zaživi i u mojoj maloj obitelji, kao standard. Svako ima neke probleme, kojih bi se htio rješiti, pa tako i "mia famiglia." Žena - glavobolje, mali - neurodermitis, ja - višak kilograma, a "mala pikulica" je već na makrobiotici, jer sisa, al' će i ona osjetiti promijenu posredno.
Vjerujem da ćemo svi osjetiti pozitivne pomake, samo treba biti ustrajan i vibrirati.
Fiziognomija: način određivanja karaktera i sudbine osobe na temelju fizičkih osobina. Namboku Mizuno, najveći japanski fiziognom (dijagnostičar promatranjem crta lica i tijela)i prorok učio je da ljudsku sudbinu u velikoj mjeri određuje hrana koju jedemo. Na Dalekom istoku proricalo se stoljećima, no Mizuno je učio da sreća, zdravlje i blagostanje nisu određeni nebom, nego se na njih može utjecati prehranom, načinom življenja, a posebno ne prejedanjem to jest ograničenom prehranom.
Čovjek je ispričao svoju priču o tome kako je postao fiziognom. Od malena se uvijek tukao i izazivao nevolje, čak je zbog svoj konstitucije dobio nadimak medvjed. Kako je odrastao tako je konačno zbog svog ponašanja i završio u zatvoru, Po izlasku iz zatvora, fiziognom/prorok na ulici mu je rekao da neće doživjeti slijedeću godinu. Pogođen takvim proricanjem potražio je pomoć u obliženjm manastiru. Glava manastira, pročitavši njegovu sudbinu sa lica, ga je pokušavao na sve načine obeshrabriti, pa mu je na kraju rekao da može ostati ako će jednu godinu jesti samo ječam. On je prihvatio i istrajao. Nakon godine dana skromnog života i načina ishrane, više nije bilo traga smrti na njegovom licu.
Svako ima svoju sudbinu, ali sudbina je samo projekcija budućnosti pod pretpostavkom nastavka postojećeg trenda. Dobra, lijepa i poučna stvar u gornjoj priči je da se sudbina može promijeniti, ako se sami promijenimo, a nema temeljitije promijene od one, koja počinje promijenom prehrane. Hrana gradi tijelo, u njega unosi i informacije, preko DNK hrane, zato i ima nešto u onoj izreci, ono si što jedeš.
I'm sorry to have been so much of a bore,
But in my own funny way I find I learn much more.
I realise what you think from your eyes,
But in your own funny way I find I learn much more.
My ways are strange
They'll never change
They stay, strange ways
I'm sorry to have been so close from the start,
But for all that I cared we could be miles apart.
I understood that you never would
Understand a way of life that I never could.
My ways are strange
They'll never change
They stay, strange ways
Go your own way or wait for me
Go your own way or wait for me
Go your own way or wait for me
Go your own way or wait for me
And so you see what happened to me
Since the time when I judged my life in nights and days
I realised that my life was lies
So you see what I mean with all my funny ways.
I'm sorry to have been so much of a bore
But in my own funny way I find I learn much more
Funny ways, Funny ways, Funny ways, Funny ways.
Bilo je ultra vruće, nisam mogao spavati. Ustao sam se i otišao na balkon. BIlo je taman vrijeme za zoru. Ranojutarnju zlovolju, zbog vrućine, brzo je zamijenila sreća. Bio sam sretan što gledam zoru i to mi je bilo dovoljno. Vani nema nikog, samo ptice pjevaju i pozdravljaju novi dan. U stanu je tiho. Iz parka dolazi spasonosna hladnoća, compliments of Mother Nature. Blagi hladni vjetar umiva mi lice i tijelo. Hvala! Sada bi bilo dobro da sam negdje sâm, u prirodi, da si palim vatru u malom ognjištu van kuće i kuham doručak, da slušam "priče" iz šume, da meditiram obavljajući te jutarnje "rituale", da u svakoj kretnji vidim svrhu. Fali mi malo samoće.
Primijetih da je netko opet uvodio red u moju sobu. Blago se osmjehnem kad pomislim - moja ZhenChi.
Dobro jutro!
Ako je ikoga ikada zanimalo kako se osoba formira kakva jest, evo jednog od mogućih odgovora.
Japanac Dr. masaru Emoto, poduzeo je opsežna istraživanja o vodi na cijelom svijetu, ali ne na način znanstvenog istraživača, već više iz perspective originalnog milioca. Došao do zaključka da nam kristalni oblik vode pokazuje svoju pravu narav i otkrića kako je voda duboko vezana za individualnu i kolektivnu svijest.
On je uzimao uzorke vode izlaga ih utjecajima te ih potom smrznuo i napokon slikao. Slike pokazuju da u ovisnosti o utjecaju kojem su bile izložene molekule vode su fomirale različite strukture ili ih nisu bile u mogućnosti formirati.
Pa je tako uzeo bočicu vode te ih izlagao raznim vrstama muzike, nadalje je na komad papira napisao riječ, papir prilijepio na bocu s vodom. Ono što je zanimljivo da je dobio različite strukture u ovisnosti o rijeći koju je napisao. Riječi "dobre vibre" poput ljubav, zahvalnost, mir, tvorile su lijepe strukture, dok u obrnutom slučaju struktura se najčešće nije stvorila.
Zašto mislim da je to bitno?
Pa zato jer smo mi izgrađeni 70 posto od vode, a mozak je jedan od organa sa većim postotkom vode. Ako energija/vibracija tako djeluje na vodu u čaši, djelovati će isto i na vodu u tijelu.
Svi znaju da su japanski seljaci meditirali u rižinom polju, a nije rijetko da smo znali vidjeti i naše seljake(danas, vjerojatno rijeđe), kako se šeću kroz polje i tako bili u kontaktu za zasijanim biljkama.
Jedna je obitelj napravila pokus:
U tri posude je stavila zrna riže iz iste vreće.
Sve tri je prekrila vodom i stavila uz prozor.
Dogovorili su se sa djecom da svaki put kad dođu iz škole jednu posudu pozdrave sa dobar dan, drugoj kažu budalo, a treću ignoriraju, kao da ne postoji.
Rezultati su bili očiti:
Riža u prvoj posudi je predivno proklijala i bujno rasla.
Riža u drugoj posudi je tek djelomično proklijala i nije mnogo narasla.
Riža u trećoj posudi je istrunula.
Tu leži odgovor, zašto ste takvi kakvi jeste, i kako možete biti onakvi kavi želite biti.
Misao - Vibracija - Struktura
Ako želiš nekomu/nečemu oduzeti snagu, ne pridaj mu važnost, ignoriraj ga i pretvori ga u ništavilo. Još su stari indijanci poznavali tu mudrost, znali su da netko/nešto ima snagu samo ako mu se dodijeli značenje, ako mu se obrati pažnja.
Evo primjera, iz mog života. Sa svojih 15-16 godina, u pubertetskoj izgubljenosti ili možda bolje reči, u pubertetskom traženju, odlučio sam probati promjeniti prehranu i hraniti se makrobiotički. Nakon pročitanih nekoliko knjiga, bio sam ushićen novim područjem i novim znanjem. Doma su, naravno, mislili da sam skrenuo…..“Neće jesti meso, ko je to vidio“.… Ali svejedno nikako nisam uspjevao se totalno prebaciti na novu prehranu. Umjesto toga sam roditeljima govorio, stvari tipa: „Kako to možeš jesti!“, „Od ovog ćeš dobit rak“, „Ovo ti nije dobro za krv“ i bio sam prilično ustrajan u tome. Kao rezultat toga imao sam svađu i nemir u kući. Trebalo mi je 6-12 mjeseci da začepim, ignoriram sve njihove primjedbe i, jednostavno, posvetim se samo promjeni prehrane. Otpora s njihove strane je nestalo, nestalo je i svađe, a kad smo išli u goste, oni su bili ti koji su objašnjavali, zašto ja ne želim jesti sir, kobasicu ili piti mlijeko….. i ne samo to nego su oni bili ti, koji su objašnjavali zašto je to dobro…. Neočekivano, zar ne? Prelazak na novu prehranu bio je, nakon toga, lagan. Za mene je ovo iskustvo bilo pravo otkriće!
Što to govori? To govori o paternima, o akciji i reakciji, o vibraciji i harmonicima. Ako se kao istina, uzme izjava, da je sve energija, da je razlika samo u gustoći frekvenciji i intenzitet. Onda je i misao energija, a stav, mišljenje i svjetonazor su samo uzorci energije, strukture.
Moji roditelji su tijekom života, stvorili mišljenje o tome šta je „normalno“, a šta nije. Stvorili su jednu misaonu strukuturu. Ja sam onda došao (sa negativnom energijom) da im kažem, kako ta struktura, rezultatat njihovog življenja, nije dobra i da je treba srušiti, što su oni shvatili kao napad na sebe i normalno je da su je branili i ne samo to nego su je snažili i još više ukrućivali. Mišljenje je postalo stav.
Nastala je svađa.
Onog trenutka, kada sam prestao ih napadati i počeo sâm raditi, ono o čemu sa do tada samo pričao, kada sam počeo vibrirati kreativno, ta je vibracija prešla na njih i obogatila ih. Oni su zavibrirali, ne isto kao ja, ali harmonično. Njihov stav je postao fleksibilniji, postao je misljenje, a mišljenje se može promijeniti! Ignorirao sam njihov stav o takvoj prehrani, počeo sam provoditi ono o čemu sam do tada samo propovjedao i tako sam mu oduzeo snagu.
Vratimo se u sadašnjost. Ako želiš nešto promijeniti, promijeni sebe, jer je to jedino što možeš promijeniti. Vibriraj, poput elektrona izmjenične struje, i tvoja vibracija će se širiti dalje na druge elektrone.
Stari indijanci su govorili:“Misao ima snagu. Izgovorena misao je 5 puta jača od obične. Napisana misao je 20 puta jača od izgovorene.“
. ....stoga pišite kreativne blogove,
širite dobru vibru....
Biblijska tema
Sve rijeke teku u more.
More se nikad ne prepunja.
Odakle teku rijeke,
onamo idu opet teći.
Što je bilo to će i biti.
I nema ništa novo pod suncem.
Naraštaj jedan nečujno odlazi,
a za njim drugi u trenu dolazi.
Sve ima vrijeme svoje,
i sunce izlazi, sunce zalazi.
Što je bilo to će i biti.
I nema ništa novo pod suncem.
Kao ptica let,
život zatvara čudni krug,
samo misao snagu mi daje.
Kao rijeka tok,
život zatvara čudni krug,
samo misao vodi me dalje.
Izvoru svom.
Danas svaki "dobri" građanin republike Hrvatske, kao i svaki "dobri" građanin bilo koje sudionice svjetskog nogometnog prvenstva, mora biti lijepo pred TV ekranom, ne propustiti niti jednu reklamu, ne razmišljati niočemu drugome do nogometu i porukama sponzora. Nadalje, treba puno trošiti na televizore, pive, aute i kobasice, a za to dizati kredite kod "banke za cijeli život", jer tako to radi pravi navijači. Ako želite poduprijeti našu reprezentaciju, sve će te to raditi i to odmah, prije nego neka nova poruka/naređenje stigne sa TV ekrana. Onda, da čarolije ne nestane u predahu između utakmica, tu su pogledi iz svih mogućih i nemogućih kuteva na nogomet, današnje utakmice, šta-bi-bilo-kad-bi-bilo spike.....tu su i lutkice koje spremno pokazuju svoje adute .... stvaranje euforije, zbog prodaje. A jednom kad prođe svjetsko prvenstvo, kad čarolija bude prekinuta ostat' će hrvatski čovjek sam, kakav je i bio, u grču otplate dugova i kredita "banci za cijeli život".
Meni ne treba, novi TV, niti auto, niti kredit, ja bi pogledao utakmicu u miru božjem i bilo bi mi isto toliko drago kad pobijede kao i da sam kupio novi TV i digao kredit za auto i istim bi žarom uzviknuo "Naprijed Hrvatska!".
Ovako, ništa novo! Čovjek nema slobode, priča sa čokoladom se ponavlja (vidi Freedom post), al ovaj puta čovjek prima stimulanse sa TV ekrana, svaki puta sve jače i jače....
| < | srpanj, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Riječ il' dvije......pametne, nadam se!